Dražići Ravni Kotari preci

 

Od: Slobodan Dražič <drazic.slobodan@gmail.com>

Date: V pet., 21. jan. 2022 ob 17:40

Subject: Rodovnik

To: Djordje Drazic <djdrazic@apr.gov.rs> GENI.COM

 

Zdravo Đorđe!

Hvala ti na odgovoru i na svim informacijama oko naše i vaše đedovine. Drago mi je da je tvoja majka već bila u Benkovcu i da se zanima za stanje oko toga. Isto tako mi je drago, da u nekoj perspektivi računaš na to da se i na terenu pokaže da postoje vlasnici, koji i u teškim uvjetima misle na svoju imovinu. Mladi ste i ima vremena. Mene su samo zavele priče, da će "kockasti" i ruševine i zapuštena polja podržaviti, nakon određenog broja godina. Znam da to svi prate i da se nadaju, da će i Hrvatska morati da poštuje neka evropska pravila o zaštiti imovine. Ali ja njima ne vjerujem. Isto tako mi je drago da ste u dogovoru sa tvojim stricem Spasom iz Amerike da se vidite na terenu i da se usklađujete kako dalje. Znam da on ima kuću poviš sela i da je nešto obnovio. Važno je da možeš negdje dolaziti i da si svoj na svome.

Na žalost, nije isto stanje kod Miloševih Dražića.Kod njih se sve nešto iskompliciralo, ali to je tako sada, što ne znači da se neće popraviti. I naš Zoki i sestre će valjda jednom da se probude. Meni se ne javljaju i vjerujem da sada ne mogu.

Znam da su za investicije uvijek teška vremena, ali da se nešto zakrpa uvijek se može, iako ste daleko. Tu je Sava Macakanja a ima i drugih majstora, koji bi možda pomogli. Iako smo mi već malo stariji, i moramo misliti na naš "rok trajanja", uvijek bi se našlo za koji prozor ili vrata.

Drago mi je da za vašeg djeda Savu i babu Savu znate gdje su pokopani, pa da se jednom može i da se ti grobovi obiđu. Oboje su to i zaslužili. Bili su čestiti ljudi.

Što se tiče našeg Dražićevog rodovnika, to je veliki i kompliciran posao i trebao bi da se ga prihvati netko mlađi. A postoji i metodologija za to. Međutim ono što ja znam, a ne znam puno, jer u godine napravile svoje a i u nikakve papire nisam gledao.Ja sam uvijek mislio, da je to zadatak onih koji ostaju na ognjištu. A vidiš kako se završilo. Ja sam svojevremeno tražio podatke matičnih knjiga ali samo telefonom, pa je bio odgovor da knjige ne postoje, ili da su bile zapaljene i tako dalje, samo da bi se brisali naši tragovi. Naša Parohija u Benkovcu možda i sama ima koji odgovor.

 

Ja ću nabrojati samo nekoliko podataka i to polazeći iz mog položaja sve po pričanju moga tate Todora, a i on je malo pričao. Inače je bio partizan, a ustvari veliki ljubitelj svojega srpstva, kao i moja mama Marija Cupać iz istog sela od oca ĆIre i majke Jagode, rođene Gulić iz Jagodnje.

Morate znati da je moj otac Todor Dražić, opančar ili postolar (koji je zanat učio u Pančevu od 1927 do 1932), otišao sa familijom iz našeg sela već 1946. godine poslije II svjetskog rata. I to vrijeme je nekako imanje prepustio vašem djedu Savi, kao i njegovom bratu Milošu odnosno njihovoj majci Mariji (rođena Dubraja), udovici po bratu od moga tate Savi, koji je navodno stradao negdje u Francuskoj, mislim prije rata. Dakle moj pokojni stric Sava, brat od mog oca i vaš pradjed je bio oženjen tu u selu i Sava, Miloš i Rade su njegovi sinovi. Ali on umire prerano.

Mi smo živjeli malo u Benkovcu, malo u Smokoviću a nekoliko godina i u Zadru. Sve godine je sa nama živjela moja baka Pava, tatina majka, rođena Banić iz Gornjeg Zemunika.

Dakle da vidimo kako ide naša linija Dražića.

Otac od moga oca Todora i moj djed se isto tako zvao Todor i pao je na albanskom frontu 1914. godine kao austrougarski vojnik, a oženio je babu Pavu rođenu Banić iz Zemunika Gornjeg, koja je kao udovica čak dobivala neku pomoć od Austrijanaca..

I otac tog mog djeda, dakle moj pradjed isto tako je nosio ime Todor, a žena mu je bila Maša. Ali to je stvarno daleko.

Dakle moj djed Todor, otac od mog oca Todora, sa babom Pavom je imao 5 djece.

Najstarija je bila strina Pera, koja je bila udata u Zapužane. Drugi po redu je bio vaš pradjed Sava, koji ostavlja Savu i Miloša i Radu. Nato dolazi strina Božica, koja će stradati u II svj. ratu u selu. Točno se nezna ili od Ustaša ili od Četnika. Onda dolazi stric Dmitar, po zanimanju krojač, koji je bio partizan i radio čak sa Radom Končarom i drugima, kojega su 1941 ubili Ustaše u Pridragi.

 I kao zadnji je moj otac Todor isto partizan. Moj otac je bio godište 1913., a sve ostalo neznam.

Ni Dmitar ni Božica nisu imali djece.  Za vašega djeda Savu znate, kao i za Miloša. Dok je Rade živio u Rumi. Kod njegovih se sklonio i naš Veljko Milošev sa majkom 1995 poslije nemile Oluje.

Toliko na brzinu i pokušaj se snaći.

Moj otac je imao 6 djece i o tome sam već pisao. Naš život u Istri je opet druga i duga priča.. Najgore je bilo kako zadržati naše srpstvo u dalekoj i nama ne naklonjenoj katoličkoj sredini. Ali ja sam preživio, ali u tom smislu sam. Bila su i druga čudna vremena, ali pustim to .

Toliko i javi ako imaš koje pitanje. Sve ovo bi bilo potrebno elaborirati.

Sretno moji Dražići i srdačan pozdrav.

Slobodan Dražić.